Trećeg dana Božića slavimo Svetog Stefana, krsnu slavu velikog broja Srba i prvu krsnu slavu u godini
Sveti Stefan bio je Jevrejin i rođak apostola Pavla. Prvi je od sedam đakona koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja sirotinje u Jerusalimu. Zato je i prozvan arhiđakonom.
Svojom verom činio je mnoga čudesa među ljudima, a svojim protivnicima Jevrejima suprotstavljao se mudrošću i silom Svetog Duha. Optužen je da je hulio na Boga i na Mojsija, a uz pomoć lažnih svedoka i osuđen.
Ubrzo posle toga izveli su ga iz grada i kamenovali. Među mučiteljima nalazio se i njegov rođak Savle, kasnije apostol Pavle. Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je sa nekog udaljenog mesta i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vere.
Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenik. Telo svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil. Sveti Stefan se uvek slavi 9. januara, trećeg dana Božića i jedna je od većih slava u našem narodu.
Običaji
Najrašireniji običaj je da se na Stefandan iznosi božićna slama iz kuće, koja se, zbog verovanja u njenu plodotvornu moć, prvo pažljivo pometena i skupljena, ostavlja u štalu, privredne objekte, voćnjak ili među pčele, radi podsticanja roda ili napretka.
U Vojvodini je tradicija da slamu iznose žene, i to tiho, da se ne bi čulo kako odlazi Božić. One metlu kojom je božićna slama pometena, ne koriste tokom godine, već je radi zdravlja čuvaju.
U nekim selima se na Stevandan domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla.
I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.
Sveti Stefan -Stevandan
Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti posle Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.
Slavski kolač za Stevandan mesi se dan pre slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i seče ili lomi (po tradiciji i običajima).
Mnogi pravoslavni vernici proslavljaju Svetog Stefana kao krsnu slavu, a to je prva slava u godini. Tada se na trpezu iznosi slavska sveća, žito i slavski kolač, a pošto se slavi na treći dan Božića važno je na trpezi imati suvo voće, orahe, med, jabuke i pomorandže.
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.