Božić po julijanskom kalendaru u Srbiji se proslavlja na razne načine. Običaji se razlikuju od kraja do kraja, ali je simbolika uvek ista – doček velikog praznika u izobilju u krugu porodice.
U svetskoj prestonici trube, Guči, srcu Dragačeva, praznik počinje već 5. januara, na Tucindan. Tada se za ražanj priprema „božićnjak“ ili „božitnjar“ koje se istog dana počinje da peče. Po nekom nepisanom pravilu, prase treba da bude gotovo na vreme, a to znači da možete da ga jedete čim stigne Božić.
Komad drveta sa badnjaka se seče i daje se domaćici kuće. Po verovanju, ono se stavlja ispod karlice, odnosno drvene posude u kojoj se čuva kajmak, da bi kajmak bio „debeo„. Dakle, da bude izobilja.
Badnjak stoji ispred kuće do uveče. Badnje veče se proslavlja prvo unošenjem badnjaka. Opet domaćin vodi glavnu reč. Unosi drvo uz pozdrav „dobro veče, srećno Badnje veče“ bacajući kukuruz po sobi. Ostali ga pozdravljaju sa „dobrodošao, badnjače“ i takođe bacaju kukuruz po badnjaku. Prvo domaćica, a za njom svi ostali, deca, prateći ga do ognjišta.
Kukuruz simbolizuje plodnost i treba da najavi rodnu godinu. Dragačevo, iako poznato po malini i krompiru, pretežno je stočarski kraj. Zato se od davnina stoka smatrala vrednim kapitalom. Toliko vrednim da se za nju, o praznicima, treba moliti.
Nakon unošenja badnjaka, uzima se deo stabla i od njega prave tri koja se ređaju na ognjište odnosno šporet. Na tri drveta stavljaju se kocke šećera, onoliko koliko je ukućana. Svako prilazi, krsti se i usnama, dakle nikako rukama, uzima šećer.
Zatim, deo koji najviše vole deca. Domaćica donosi slamu u kojoj su kovanice, kocke šećera, suvo voće. Danas su tu bombone,čokolade. I onda sledi najzabavniji deo – pronalaženje poklona u slami.

Nakon toga se na istoj toj slami večera. Trpeza treba da bude raznovrsnija i berićetnija da bi takva bila cela godina. Naravno, na Badnji dan treba da se posti, pa je takva i trpeza. Riba, pasulj prebranac, sarma, pite sa krompirom, kupusom i slatka sa pirinčem. Jedu se i salate, a glavna je ona od krompira. Tu je i suvo voće, a odrasli piju kuvano vino ili rakiju. U dragačevskom kralju se, čini se, više ljubi rakija.
Prema verovanju, trpezu na senu ne valja sklanjati do Božićnog jutra. Kada ono svane, najvažnije ko će vam tog jutra prvi ući u kuću. Ko vas prvi poseti na Božić, on je položajnik. Njega daruju jer im donosi sreću. Naravno, jasno je da postoje poželjne komšije koje tog jutra priželjkujete da vidite na vratima.
Već nekoliko godina društvene mreže na Božić preplavljene su fotografijama u kojima se autori hvale da su izvukli paru ili dukat iz božićne pogače – česnice. Možete da izvučete i kukuruz, pasulj, komad badnjaka ili drena. Sve simbolizuje plodonosnu godinu i zdravlje.
Ručak na Božić se sa trpeze sklanja, ali se nakon pranja, vraćaju na sto da bi sve bilo spremno za božićno veče.
Slama je ispod stola naredna tri dana, kao simbol mesta Hristovog rođenja.
Izvor: Nova ekonomija
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.