Zbog čega radnici konstantno odlaze iz kraljevačkog Leonija, da li zbog malih plata ili smenskog rada za koji bivši zaposleni kažu da je nehuman? Generalni direktor „Leoni Srbija“ kaže da novi radnici dolaze bez „adekvatne radne discipline i adekvatnih očekivanja“. Bivši radnici pisali su portalu Filter.media o nehumanim uslovima rada koje su doživeli i da su morali da rade šest noćnih uzastopnih smena i subotom koja je uvek radna.
Iako je fabrici potrebno 7.000 radnika, još uvek nisu ni blizu tog broja. Trenutno, kako kažu u „Leoniju“, zapošljavaju 4.300 ljudi, a što hitnije potrebno im je još oko 1.000 radnika, tačnije do početka naredne 2023. godine.
Podsetimo, „Leoni“ je do sada više puta svečano otvaran, a poslednji put septembra prošle godine. I tada, kao i 2018. godine, na svečanoj ceremoniji govorio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
On je tada rekao da će „u nardednih nekoliko godina Leoni zaposliti 5.000 radnika“. Prošle godine, iako fabrika radi nekoliko godina, ponovo je bila otvorena i ponovo je predsednik Vučić najavio da će, ovog puta do 2023. godine, u Leoniju raditi 5.000 ljudi.

Kako kažu bivši zaposleni, više radnika odlazi, nego što dolazi. Uslovi rada, prema njihovim rečima, daleko su od onoga što smo nedavno čuli u Gradskoj upravi na predstavljaju rada te fabrike.
– Kompanija Leoni pruža jako dobre uslove rada. Leoni predstavlja stabilnu kompaniju koja radnicima pruža sigurnu i stabilnu mesečnu zaradu, koja nikako nije na nivou minimalca, rekao je tom prilikom Miloš Manić, direktror „Leoni Srbija“.
Redakciji Filtera javio se i jedan sadašnji radnik Leonija koji kaže da bi bio zadovoljan uslovima kada bi im bile povećane plate.
„Početne plate su oko 40.000 dinara, zavisno od toga gde radiš i da li si napredovao, možeš da dođeš do 45.000 otprilike, to je sada sa ovim cenama baš malo. Stalno je otvoren konkurs, dođu ljudi, uvedeš ih u posao, ali retko ko se zadrži duže od nekoliko meseci. Dolaze devojke misleći da mogu, ali brzo vide da im je bolje da rade u butiku ili kafiću“, objašnjava jedan od zaposlenih u Leoniju.

Nakon što smo u Gradskoj upravi pokušali da saznamo zašto radnici rade šest noći uzastopno, zašto rade i duže od zakonskih 40 sati nedeljno, našoj redakciji se javilo još nekoliko bivših radnika da podele iskustvo iz te kompanije. Jedna od bivših radnica te kompanije, čiji je identitet poznat redakciji, tvrdi drugačije.
„Tačno je da se radi po šest noćnih smena zaredom, a posle te šeste imate samo jedan dan odmora. Pauze se strogo koriste, atmosfera u pogonu na traci gde sam ja radila je grozna, jednom rečju katastrofa. Retko ko može da izdrži taj tempo“.
S druge strane, jedna od radnica koja je napustila posao u Leoniju kaže da nije strašno ni loše organizovan smenski rad, koliko to šta su morali da rade tokom pandemije koronavirusa.
„Rad u pogonu je stao u jednom trenutku, a mi smo morali da dolazimo i da osam sati stojimo pored trake dokoni jer se nije ništa radilo. Samo stojiš i čekaš da prođe smena. Sati su ti kao godine, psihički te ubija, to mi je najteže palo“, kaže bivša radnica.
Na pitanje novinara zašto toliko radnika napušta Leoni, Miloš Manić kaže da je odlazak i dolazak sasvim prirodna pojava za svaku kompaniju.
– Hvala bogu da radnici imaju mogućnost i da biraju radna mesta i svoje prilike. Novozaposleni vrlo često dolaze bez adekvatne radne discipline i adekvatnih očekivanja, objašnjava Manić.
Pitali smo i Jelenu Spasić, direktorku ljudskih resursa u toj kompaniji da li zna da to što radnici rade u šest uzastopnih noćnih smena nije po zakonu?

– Dešava se da nekad radimo u tri smene, što je trenutno slučaj u Kraljevu, zbog volumena proizvodnje i isporuka koje moramo zadovoljiti ka krajnjem kupcu. Ukoliko se desi da naši radnici rade subotom, to je direktna posledica nedostatka isporuka koje imamo ka krajnjem kupcu, pa ako se posao ne završi tokom radne nedelje, radna je i subota.

Prema rečima Snežane Prelić, direktorke Nacionalne službe za zapošljavanje u Kraljevu, u Leoni je od 2018. godine upućeno sa biroa preko 11.000 radnika. U tu fabriku da se zaposle dolaze i iz Jagodine, Kruševca, Užica, Majdanpeka, ali i iz Zaječara, a sve je više i Kragujevčana.
Piše: Danka Gašić
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.